Podjela droga
Od opojnih sredstava biljnog podrijetla na prvom je mjestu opijum, osušeni mliječni sok iz nezrelih plodova bijelog maka (papaver somniferum), kao narkotik dobro poznat već u starom srednjem vijeku. Ekstrakcijom se iz opijuma prizvodi morfin, najdjelotvorniji analgetik u medicini. Njegov diacetilni ester, heroin, otrovniji je i jači, no danas se, zbog izraženih toksikomanogenih svojstava više ne primjenjuje kao lijek. Obje supstance izazivaju najteže oblike ovisnosti. Među opijate se ubraja i kodein te neki drugi polusintetski ili sintetski derivati morfina sa srodnim djelovanjem, npr. dihidromorfinon, dihidrokodeinon, metopon. Žvakanje listova južnoameričkog grma koke (erythroxylon coca) i uživanje (ušmrkivanje) kokaina, glavnog alkaloida te biljke, izaziva lokalnu neosjetljivost, ekscitira središnji živčani sustav, a kod duže upotrebe izaziva kronično trovanje (kokainizam), s teškim posljedicama fizičke i moralne rastrojenosti. Kanabis (hašiš, marihuana) danas je geografski najrasprostranjenija droga u svijetu. Dobiva se iz konoplje (cannabis sativa), koja sadržava smolu u kojoj su aktivni sastojci tetrahidrokanabinoli. Ni kanabis ni druge halucinogene droge ne izazivaju fizičku ovisnost, pa se bar po djelovanju, ne mogu uvrstiti u opojne droge u užem smislu.
Uvjeti za širenje toksikomanije različiti su u pojedinim dijelovima svijeta. Rasprostranjenost navike uzimanja droge često je povezana sa stupnjem razvijenosti društva, običajima i religijom. Tako na primjer zaostalo stanovništvo nekih nerazvijenih zemalja često poseže za drogom da bi suzbilo osjećaj gladi i umora, te zbog potrebe za iluzijom blagostanja i sreće.
BORISLAV DOPUDJA 2000.*Pogledaj "CC" ispod za informacije o autorskim pravima