Uvod u ecstasy
Droge su prirodne ili sintetske tvari koje djeluju na središnji živčani sustav izazivajući euforiju, a nakon ponavljane upotrebe naviku i nesavladivu potrebu za daljnjim uzimanjem, često i za postepenim povećanjem doza. Takve se tvari nazivaju i narkoticima, te psihoaktivnim, psihotropnim ili toksikomanogenim sredstvima; međutim ti termini ne pokrivaju uvijek isti pojam, te nijedan od njih 
(uključujući naziv opojne droge) ne odgovara u potpunosti. Sva opojne droge dužom upotrebom izazivaju psihičke pa i fizičke podložnosti i ovisnosti o njihovom učinku stoga se u novije vrijeme narkomanija (toksikomanija) naziva ovisnost o drogama. Takvom definicijom obuhvaćeni su ne samo narkotici u užem smislu (npr. opijati) već i drugi depresori središnjeg živčanog sustava (npr. barbiturati), zatim neki centralni ekscitatori (npr. kokain), psihotici (amfetamini), pa trankvilizanti (meprobamat), halucinogeni (kanabis, LSD, *tu spadaju i amfetamini) te neke droge od biljaka iz porodice pomoćnica (velebije, bunika), koje uzrokuju halucinacije i bunilo bez euforije. Opojnim su drogama po djelovanju srodna i neka sredstva za uživanje (npr. alkoholna pića, duhan) jer produženom upotrebom mogu uzrokovati stanje fizičke i psihičke ovisnosti.
Droge se mogu uzimati na različite načine; peroralno (tabletama, hranom, pićem), potkožnim i intravenskim injekcijama, inhalacijom i pušenjem, žvakanjem ušmrkivanjem, te rektalno. Droge djeluju tako da izazivaju osjećaj sreće i zadovoljstva, jačaju povjerenje u vlastite sposobnosti i prividno otklanjaju umor, brige i životne poteškoće. Kod uživanja nekih droga javljaju se i ekscitacije osjetnih organa, halucinacije, agresivnost, sklonost nasilju i kriminalnim deliktima. Naviku na droge redovito prati i kronično trovanje (intoksikacija) organizma, a prekid uzimanja tih sredstava obično izaziva slabije ili jače izražene simptome apstinencije, iako u odmaklim stadijima toksikomanije više ne uzrokuje euforiju, uživalac je primoran da je i dalje uzima, jer su mu posljedice prekida neizdržive. Redovita nabavka droge postaje jedini cilj u životu, a u pomanjkanju svog opijata često poseže za nekim jačim i opasnijim narkotikom.
Ovisnicima najlakše postaju psihopatske, nezrele i neizgrađene osobe, posebno adolescenti. Toksikomani se većinom ne mogu osloboditi navike vlastitim moralnim snagama, psihički se mijenjaju, postaju asocijalni, skloni deliktima, propadaju tjelesno i socijalno, postaju težak teret za društvo. Danas se u većini zemalja zakonski sprječava uzimanje i trgovina opojnim sredstvima, te bilo kakva proizvodnja osim u medicinske svrhe.
Osim što postoji problem manjka informacija o narkoticima, to je i tabu tema o kojoj nije preporučljivo razgovarati, pitati, ili bilo što drugo, jer se nailazi na nepremostiv zid.
Kao jedini izvor informacija o toj temi ostaju regularne novine u kojima se katkad može naći članak s općim informacijama o toj temi. Što je NE dovoljno.
Sintetičke droge su svoju ekspanziju počele davno, LSD je tu već dugo, ali nema pravih podataka što se sad događa na tom području. Na televiziji se može čuti koliki je broj ljudi ove godine umrlih od heroina ili koliki je broj narkomana, ali se u principu ništa ne govori o samom začetku problema - traženju granica u mladosti i tijekom adolescencije, koje je glavni uzrok uzimanja ecstasy-ja, marihuane i sličnih pripravaka poslije kojih ponekad dolazi i do prelaska na teže droge i do nepovratnog uništenja života. Ecstasy je bez daljnjega danas uz marihuanu najrasprostranjenija droga, koju konzumiraju uglavnom mladi na rave party-ima da bi uz njenu pomoć došli do euforičnog raspoloženja.
Svrha ovog rada, je informiranje potencijalnih, ili stalnih konzumenata što to unose u sebe. Svrha nije natjerati mlade da ne urade nešto što "mi" ne želimo da oni ne urade, što je realno gledajući nemoguće, već da im se omogući pristup svim potrebnim informacijama da bi mogli sami procijeniti žele li oni to ili ne. Teenager će učiniti ono što želi, a ne ono što mu je rečeno.
MDMA, ili ecstasy spada u “psihodelične amfetamine” koji su dobili na popularnosti zadnjih dvadeset godina radi efekta da produciraju jak osjećaj komfora, empatije i povezanosti sa drugima. Najčešće je u obliku tablete, ali može biti prodavan u kapsulama ili kao bijeli puder. Najčešće se uzima oralno, a rjeđe ušmrkivanjem ili rektalno. Ecstasy je usko povezan sa “underground beat” scenom i diskotekama. Bilo je i pokušaja da ga se koristi kao dodatak i pomoć pri psihoterapiji.
Upravo zato što je tako popularan i dobro ide uz dance party-je, potražnja za njim uglavnom iscrpi ponudu. Pogotovo na odgovarajućoj lokaciji uz odgovarajuću noć. To otvara vrata beskrupuloznim individualcima koji iskorištavaju priliku da prodaju gotovo bilo što kao ecstasy. Dok je ecstasy popularno ime za MDMA, on je na ulici funkcionalno bilo koja tableta prezentirana kao MDMA. Pilule ecstasyja su nevjerojatno nepouzdane što se tiče njihova sadržaja (više od bilo koje druge ulične droge), te uz sam MDMA uobičajeno sadrži psihoaktivne tvari kao što su: kofein, ephedrin, razne amfetamine, PMA, MDA, MDE, DXM, MBDB, te mnoge druge. Ecstasy kao pilula ne mora obavezno sadržavati MDMA ili bilo koju drugu psihoaktivnu tvar. Taj problem je doveo do razvoja i proizvodnje malih kitova za testiranje dotičnih tableta, koji mogu pomoći korisniku da se uvjeri u kvalitetu proizvoda.
BORISLAV DOPUDJA 2000.*Pogledaj "CC" ispod za informacije o autorskim pravima