Adapter za vilice bicikla, članak - 2004.
Dorađeno 2006.
Članak je spreman za ispis.
Ovaj članak je svojevrstan post-dnevnik izrade adaptera za krutu ili suspenzijsku vilicu bicikla koji onda podiže ramu koja dosijeda na adapter i nosač headseta na adapteru.
Ako vam treba nacrt za adapter u vektorima kontaktirajte me.
Nacrt za izradu adaptera.
Sve počinje od manjka sredstava. Imao sam dobru ramu, no kune su sporo pritjecale za neku suspenzijsku vilicu, tako da sam se bacio na preinake.
Gotov adapter, dva šarafa za učvršćivanje i spacer.
Tada mi se ukazala prilika da kupim Cannondale P-bone – tvrdu vilicu. Problem s njom je u tome što je specifično namijenjena za potpuno tvrde bicikle, pa onda kad se postavi na bilo kakav okvir namijenjen za suspenziju drastično promijeni geometriju cijelog bicikla, a to bitno utječe na samu vožnju. Bicikl sa pokvarenom geometrijom ostaje vozljiv, ali *samo* vozljiv. Od neke velike ugode i performansi neće biti ništa.
Tako sam, da bi izbjegao kvarenje geometrije, izmislio i načinio adapter kojemu je cilj podići ramu na optimalnu visinu. (Dodatak 2006. Svaka rama ima točno predviđenu visinu vilice koja se može / smije namontirati na nju. Slijedite preporuke proizvođača i nipošto ne mijenjajte geometriju na svoju ruku. U svakoj kompaniji koja se bavi proizvodnjom okvira za bicikle rade vrhunski stručnjaci u svom poslu. Ako vam okvir ne odgovara i ako imate mogućnosti, zamijenite ga.)
Bicikl s namontiranim adapterom.
Adapter je najobičniji glumac od čelika. Sa njime je cilj bio imitirati dosjed na kruni vilice, tako da uporište za noseći prsten hedseta pređe 6 centimetara više.
Fotomontaža kako bi stvar trebala izgledati.
Problem koji se tijekom izrade pojavio je razlika u debljini cijevi vilice na sjedištu nosećeg prstena i ostatka cijevi. Cijev (steering tube) na 99% svoje duljine ima vanjski promjer 28,50 mm, a na hvatištu 30,00 mm. Iako to tada nisam znao, to je normalno i standardno na svim vilicama koje imaju vrat promjera 28,50 mm.
Još jedna montaža, s mjerama.
Dosta sam vremena utrošio razmišljajući kako riješiti problem. Jedna od osnovnih ideja je bilo to da zapravo uopće ne upotrebljavam noseći prsten, nego da se stvar maksimalno pojednostavi. Jednostavno bih napravio adapter sa fiksnom rupom 
čiji bi gornji dio odglumio glavni headset prsten. No kako to učiniti? I što je najgore, gdje nabaviti materijal (nehrđajući čelik visoke kvalitete)? Nije baš da sam htio potrošiti preveliku količinu vremena na to, niti putovati u Tunguziju po XYZ leguru. Pretpostavio sam (a to se kasnije pokazalo točnim) da tokari uglavnom imaju obične (hrđajuće) čelike (pored toga, nehrđajući čelici su žilaviji i gnjave prilikom obrade). Nisam htio svoj fini headset (FSA Orbit Xtreme Pro, pročitaj recenziju) uništiti hrđom iz adaptera.
Tokaranje spacera.
Tokar Antun Bender.
Na žalost, nije bilo drugoga nego ići načiniti super-turbo komplicirani adapter, koji bi gornji dio cijevi, gdje je rama dobijala normalnu geometriju (to sam izmjerio na identičnom F600), trebao pretvoriti u donji zadebljani dio. Dakle, gore je trebao biti prsten vanjskog promjera 30,00 mm, a unutarnjeg 28,50 mm. Debljina stijenke bi bila svega 0,75 mm. Visina je sitniš od 7,5 mm.
E sad... Ja nisam strojar niti imam veze sa obradom metala, tako da sam se tada debelo načitao knjiga i članaka te raspitivao kod ljudi koji se tom strukom bave.
Ispalo je da je na tu debljinu moguće istokariti komad kvalitetnog čelika na preciznom i točnom stroju, i da sve to bude sigurno za vožnju.
Tokaranje adaptera.
Na svu sreću, postupak same izrade je relativno jednostavan jer uključuje samo dosta vrtnje u tokarskoj mašini, i tokarenje. Nema vanzemaljskih metoda obrade. 
Bio sam po tokarima u Dugom Selu, i jedini ovdje prisutan je išao od mene raditi budalu pa sam produžio dalje cestom i pronašao lijepo naslov "BADIM-COP – Tokarenje". Ime tokara je Antun Bender, Tel.: 01/2760-420, adresa: TRSTENIK, Zagrebačka 73.
Adapter sa donje strane. Obratite pozornost na suženje.
Čovjeku sam u pola sata što i kako te mu dao nacrte, vilicu, headseta main ring i slično. Dogovorili smo posao za 200 kuna s korištenjem njegova materijala. Mislim da se radilo o ostatku od neke opake osovine, mislim od tenka. Onda sam otišao kući na ručak i po ramu da to isprobamo.
Bušenje supa za učvršćivanje adaptera na vilicu.
Kad sam se vratio, posao gotov, ja sretan, on sretan, idemo to postaviti. I - šipak. Napravio čovjek u mikron, doslovno, no potpuno obrnuto. Main ring je ispravno nasjedao, ali naopako... 
I jbga. Šta da čovjek kaže? Ništa, lijepo ispočetka, samo što sam sada i ja bio tu.
Svrdlo od 3 cm promjera.
Dobro smo se namučili s izradom. Stvarno nije bilo veselo. Sva sreća pa je tokar vrhunski te je tako odlično odradio stvar.
Adapter postavljen na vilicu.
Mogu reći da sam tek tada, prvi put u životu, dobio dojam koliko je velika razlika između mikrona (tisućiti dio milimetra) i milimetra. 
Kad je sve bilo gotovo i odgovaralo jedno na drugo, izbušili smo dvije rupe na adapteru i narezali navoje u njima tako da se adapter može dobro pričvrstiti sa cijevi vilice.
Skica za unapređenje postojećeg sistema.
Kad je sve bilo gotovo, dao sam majstoru 300 kn, oprali smo ruke i lijepo se pozdravili.
Ajme, što sam sve sa tom vilicom radio. Što sam sa biciklom radio to isto. Dugo sam vozio unikat i mogu reći da sam često likovao sa umo-rukotvorinom kad su kenondejlaši zagledali "to čudo" Trebali ste to vidjeti... Stvar je svugdje bila primijećena.
Odvojeno je istokaren prsten 12 mm visine, kao spacer.
Adapter dizajniran za ovu vilicu se može postaviti na bilo koju drugu tvrdu ili suspenzijsku vilicu odgovarajućeg promjera kao distancer za postizanje željene visine. Ono što treba varirati je dužina tijela adaptera, ili se može riješiti sa umecima. Iz iskustva bih preporučio redesign. Meni nije trebalo pa nisam razvijao ideju – trodjelni sastav koji tijesno sjeda jedan na drugi – ušteda na težini bi trebala biti barem od 50 do 70% od ukupne mase. Umetne dijelove (gornji i donji) izraditi od čelika, a samo meso od aluminija. Može i sve jednodijelno od čelika, sa šupljinama, no to bi gadno izgledalo, a i čvrstoća bi bila upitna. Nacrtao sam jednu skicu te ideje - ispod je pa pogledajte. Više o samom Pi-bonu možete pročitati u odvojenom članku. Adapter je te debljine jer je Cannondale head tube debeo 5,5 cm.
Nacrt homemade headseta ca Cannondale headtube.
Inače, prije sam planirao napraviti izraditi custom headset za svoj bicikl, pa sam napravio i neki plan (slika iznad). Zaključio sam da je bezveze gnjaviti se sa time.
Šećer na kraju: STVAR je bila teška 980 grama, s vilicom nekih 2kg...
Povratak na vrh stranice.
Kompletna lista tekstova Vrh stranice
Kronološki poredana lista članaka, vodiča, priča, pjesama...
- Opće dobro - članak, 2007.
- Duboko plavo nebo - članak, 2006.
- Nacionalni park Paklenica - članak, 2006.
- CSS preload - vodič, 2006.
- Prevariti Google - članak, 2006.
- Dubravko Mataković - intervju, 2006.
- Nebeski divovi - baloni na topli zrak - članak, 2006.
- Stipe Božić - intervju, 2005.
- Tillmann Waldthaler - intervju, 2005.
- Cannondale P-bone - recenzija i modifikacija, 2004.
- FSA Orbit Extreme Pro headset - recenzija, 2004.
- Adapter za vilice bicikla - članak, 2004.
- Bumbari - članak, 2004.
- Krpelji - članak i eksperiment, 2003.
- Rastavljanje Shimano XT ručica mjenjača - članak, 2003.
- Smajli :-) - članak, 2003.
- 235 - priča, 1997.