Dubravko Mataković, intervju - 2006.
Vlasnik fotografija u ovom članku je Dubravko Mataković.
Članak je spreman za ispis.
Dubravko Mataković je strip crtač i glazbenik. Ali kakvih stripova, i kakvog benda...
Na koncertu SEPTICE (www.septica.com), nekakvoj kombinaciji DeathMetala i HipHopa, se čuje svašta i vidi svašta. Pjesme su eksplicitne, ali komičnog sadržaja, a tek publika je priča za sebe. Od ekipe fanova sa gaćama na glavi, preko potpuno mirne plavojke sa strane, do gospode u odijelu. A da vidite tek stage... Ajme. Ogromni brko (Mataković), a pored njega čovjek odbjegao iz ustanove (drugi vokal). Onda gitarist bilder sa minimalnom majicom i hrpom poza te flegma bas gitarist i Ringo Star bubnjar.
Kako svirka, tako i smijeh počinje, a najveći hitovi su neizostavni – "Gaće" i "Nisam vratio oružje u MUP".
Septica u punom pogonu!
Stripovi su jednako eksplicitni i pršte od detalja. Karakteristično za Matakovićeve stripove je da ih se mora dugo čitati. Dok zgotovite npr. jednog Alan Forda, možete pročitati možda dvije ili tri table stripa našega umjetnika. No kad je smijeh u pitanju, ima ga stvarno puno. I to pogotovo ako volite crni humor.
Saznajte nešto više o Dubravku Matakoviću:
Možda neki naši čitatelji nisu upoznati sa time, no vi ste vjerojatno najcenzuriraniji autor u bivšoj Jugoslaviji?
Pa i ne baš. U stvari, bio sam cenzuriran jednom, pred rat, bio je jedan kadar s vojnicima JNA koji si kopaju oči šrafncigerima, pa su ga urednici izmijenili jer "nije bilo zgodno" u to škakljivo vrijeme stalnih provokacija i pregovaranja s JNA.
Inače, u stanovnike bivše tvorevine bio je duboko usađen osjećaj za samocenzuriranjem, tako da se dobro znalo što se smije, a što ne smije.
Kako to da su vaši stripovi i općenito radovi toliko intenzivno crnohumorni?
Kada veći dio života proživite u beznadnom realsocijalizmu, preživite jedan rat i nesigurno poraće, dobro je uopće zadržati porive za humorističkim izražavanjem. Nekima je to sve i neukusno, vulgarno, ali ne mogu si pomoći. Tu su naravno i razni kojekakvi utjecaji iz svijeta stripa, filma, i naravno, života.
Kako je došlo do toga da osnujete Death Metal Hip Hop band u svojim četrdesetima? To dođe kao nešto: "Ok, ok, što nisam napravio u životu? Ahaaa! Nisam osnovao DedMetal bend!"? I kako vam je palo na pamet ime SEPTICA za grupu?
To je stvar koju paralelno tjeram, uz više prekida, od tinejdžerskih dana. Onima koji me poznaju nije ništa čudno jer su me već prije mogli gledati na stageu. Ovo mi je negdje četvrti band, ali je za razliku od prethodnih nadrastao lokalne okvire, vjerojatno zato što smo bili uporniji već ove ekipe od prije. Septica je u stvari rock band s primjesama metala i repanjem, samo jedna stvar je nekakav death iako je i ona više parodija na death.
Riječ Septic znači "zarazan", u nekakvom bakteriološkom smislu, a nastavak "a" mi se učinio kao zgodna asocijacija na Metallicu, band s možda najboljim imenom među metal bandovima.
Sa jedne od gaža. Na slici su dva frontmena.
Što ste htjeli postati kad ste bili dijete?
Golman. Kratko i jasno. I danas mi je pomalo žao što nisam bio čvršći i uporniji u nekim svojim željama i odlukama.
Da li u Vinkovcima postoji nekakva čudna voda ili nešto slično zbog čega su iznjedrili više eksplicitnih umjetnika?
Već sam spominjao beznadnost života, pogotovo u ovim krajevima. Ovdje se osjeća tolika težina u svemu čega se čovjek dohvati. Valjda se zbog toga ovdje iznjedruju ekstremi. Ovdje suljudi mazohisti života, trpe neviđena sranja i opet vole svoj grad. Živim ovdje, a ni sam to ne razumijem. Diplomirao sam prije 23 godine, vratio se iz Zagreba, a nikada nisam našao posla. I danas živim od honorara koje ostvarim poslovima u Zagrebu. Ovdje vladaju mediokriteti, ne znam kada je od mene netko nešta naručio.
Da li su izrazito nakaradni likovi iz vaših stripova i skladbi samo fiktivni ili su u njima oslikane osobe iz vaše okoline (ako izuzmemo političare i ostale poznate ljude koji se javljaju u njima)?
To su sve izmišljeni likovi, ali u njima je zbir raznih karaktera, u fizičkom i psihološkom smislu. U tim likovima se ocrtavaju svi mogući kreteni koje sam imao prilike sresti, imati pozitivnih i negativnih kontakata s njima. U određenom trenutku iz podsvijesti izvučem te kreature, dam im još dodatnu količinu blesavosti i to je to. Čak su i stvarni likovi - političari, bliže fikciji nego stvarnosti. Ostavljena im je jedna ili dvije stvarne karakteristike, a ostalo su sve blesavi dodaci. To razdoblje kada sam radio stripove s političkim temama je, srećom, iza mene. Više me vesele neke univerzalnije teme.
Postoji li neka posebna škola stripa koja je utjecala na vaš rad?
Na mene su utjecali stripovi uopće, kao pojam, sve što mi je od stripa došlo pod ruku: karikaturalni, realistički, autorski, agencijski... Kad sam bio klinac toliko je izlazilo stripova da se to nije moglo financijski pratiti pa smo se mijenjali i tako uspijevali pročitati većinu. Tada su svi brijali na stripove, nema tko ih nije volio. Naravno, tada nije bilo video igrica, Interneta, televizijski program je bio štur.
Još jedna koncertna.
Da li su vam neki umjetnici uzor?
U biti, pravog uzora nisam imao, ono, u smislu da je on sudbonosno ili na drugi način utjecao na moj rad. Poštujem sve prave umjetnike, mnogi su toliko snažni da im se nemoguće prestati diviti.
Kako to da u vašim stripovima ima toliko puno detalja?
Eh, što dalje, sve ih je manje. Kao klinca fascinirao me Jacovitti koji je imao takve stripove s puno detalja i kojekakvim sporednim radnjama.
Kad sam počeo objavljivati stripove želio sam isfurati nešto takvo, ali i različitošću privući čitateljstvo. Vremenom je bilo više posla a manje vremena, pa su i ti detalji izostajali.
Neki mediji mi fizički ne dopuštaju detalje, npr. stripovi koji mi izlaze na Iskonovom portalu. Da ne bi bili "teški" za otvaranje moraju biti dosta smanjeni pa tako nema više ni detalja, jer se jednostavno ne bi vidjeli.
Kako vam padnu na pamet sva ta čuda u stripu i pjesmi?
Imam valjda takav splet neurona koji izbacuju takve nesuvisle kombinacije. Kada imam glavnu ideju vodilju, sve ovo ostalo dolazi samo po sebi, samo curi. Nekad bolje, nekada lošije.
Closeup naših umjetnika.
Kako ljudi iz vaše okoline prihvaćaju vaš eksplicitni umjetnički sadržaj?
Čini mi se da se ne bave previše time, nego su više okupirani time što ne odlazim u firmu na radno mjesto, samo nešto nažvrljam i pljušte novci. Oni to tako gledaju. Ne razumiju koliko sam vremena i energije, na kraju krajeva i materijalnih sredstava uložio da bih postigao određeni status. Ne vide ni koliko sati dnevno provedem za crtaćom daskom, ne znaju da se ne smijem razboljeti jer gubim poslove, ne znaju da nemam godišnjega odmora, praznika, nedjelje. A opet nakon svega znaju u čudu reći "Otkuda ti već sve to izlazi, kako još možeš?"
Otkuda dolazi vaša opsesija gaćama (pjesma "Gaće" sa Septicinog albuma, dosta prisutne u stripovima)?
Ha, ha. To je zajebancija. Čovjek najgluplje izgleda u čarapama i gaćama i to onim, tzv. "bubregarama". Poznate su i priče u muškom društvu o tome koja strana gaća ide naprijed itd...
Putujete li često?
Ne baš. Takav mi je posao da ne mogu mrdnuti nigdje više od dva dana. Ljeti odem na more i nosim sav pribor, uključujući i PC, pa malo kupanja, malo rada.
Jedna prigodna Matakovićeva ilustracija.
Što biste poručili mladima? Imate li neki poseban savjet?
Lako je kad prođeš mladost biti pametan. Danas kada gledam sa distance, a imam vlastitu djecu, mogu reći neka se čuvaju droge, svih otrova, kriminala i raznih sranja. Život je samo jedan, a mladost, nažalost, brzo proleti. Najgluplje ju je protjerati kroz iglu ili zatvorske rešetke.
Više o Dubravku Matakoviću na: http://www.webart.hr/matakovic/.
Povratak na vrh stranice.
Kompletna lista tekstova Vrh stranice
Kronološki poredana lista članaka, vodiča, priča, pjesama...
- Opće dobro - članak, 2007.
- Duboko plavo nebo - članak, 2006.
- Nacionalni park Paklenica - članak, 2006.
- CSS preload - vodič, 2006.
- Prevariti Google - članak, 2006.
- Dubravko Mataković - intervju, 2006.
- Nebeski divovi - baloni na topli zrak - članak, 2006.
- Stipe Božić - intervju, 2005.
- Tillmann Waldthaler - intervju, 2005.
- Cannondale P-bone - recenzija i modifikacija, 2004.
- FSA Orbit Extreme Pro headset - recenzija, 2004.
- Adapter za vilice bicikla - članak, 2004.
- Bumbari - članak, 2004.
- Krpelji - članak i eksperiment, 2003.
- Rastavljanje Shimano XT ručica mjenjača - članak, 2003.
- Smajli :-) - članak, 2003.
- 235 - priča, 1997.