LOKACIJA: http://www.borislavdopudja.net/hr/tekstovi/krpelji/// Početna stranica / Tekstovi / > Krpelji

Krpelji, članak i eksperiment - 2003.

Prerađeno 2006., osvježeno 2008.

Članak je spreman za ispis.

NAPOMENA: Htio bih naglasiti kako ja nisam liječnik, a ovaj članak je informativne prirode. Krpelji su opasni nametnici te ako ste vi ili vaš kućni ljubimac ugriženi, obavezno potražite pomoć liječnika ili veterinara. Ukoliko tako ne učinite, postoji mogućnost zaraze vas ili vašek kućnog ljubimca nekom od opasnih bolesti koje krpelji prenose.

Krpelji su nametnici koji parazitiraju na domaćinu i prenose veći broj bolesti. Domaćin može biti čovjek ili bilo koji viši sisavac, npr. pas, mačka, govedo i sl.

Ovaj članak o krpeljima je pomalo eksperimentalne prirode - svojedobno sam svome psu izvadio ovećega krpelja iz dlake i ustanovio da se na njemu nalazi još jedan nametnik. Sve skupa mi je bilo zanimljivo, pa sam slijepe putnike ponio kući, fotografirao ih i promatrao, te napisao nešto o njima. Ovo je prerađeni članak o krpeljima koji sam napisao 2003. godine.

U ovom članku "krpelj" obično stoji za "pseći krpelj" – to je najčešći krpelj na Europskom području.

Podjela krpelja i općenito o njima

latinsko ime za krpelje je "Ixodides". Krpelji spadaju u skupinu člankonožaca iz reda grinja (Acari).

Radi se o srodnicima pauka (imaju osam nogu) dugačkim do dva centimetra, žute ili smeđe boje. Ima ih oko 300 vrsta.

Krpelji se dijele se u dvije porodice:

Pridjev "tvrd" odlično odgovara opisu (Ixodidae). Krpelja koji se nije preobrazio pijući krv domaćina je izuzetno teško mehanički uništiti.

Ženka i mužjak krpelja na dnu tegle
Ženka i mužjak krpelja na dnu tegle.

Krpelji su vrlo opasni za čovjeka i životinje, jer mogu biti prenosioci uzročnika mnogih bolesti koje izazivaju praživotinje, rikecije i virusi. Svi krpelji su paraziti. Oni sišu krv i prema tome im je podešen usni aparat. Rilcem probiju kožu, a zupcima se snažno učvrste tako da ih je iznimno teško odstraniti. Razlog tomu je prirođeni im refleks. - Ako krpelj osjeti pokrete oko sebe, snažno se uhvati za uporište i ne pušta ga ni po cijenu toga da im glava ostane odvojena od tijela, što kasnije može izazvati infekciju. Ukoliko ih se pospe ili namaže nekim agensom koji ih guši, sadržaj svoje utrobe ispuste u domaćina izazivajući time još goru situaciju nego što je prije bila.

Ženke krpelja iz porodice Ixodidae parazitiraju na koži čovjeka i različitih drugih životinja. U toku života krpelj prema stupnjevima svoga razvoja promijeni i po nekoliko domaćina. Najpoznatiji predstavnik skupine je obični ili pseći krpelj - Ixodes ricinus. Rasprostranjen je po Europi, živi na travi i žbunju odakle prelazi na različite sisavce i čovjeka. Prenosi uzročnike piroplazmoze, spirohetoze, encefalitisa i mnogih drugih bolesti. Kada se ženka krpelja napije krvi, pri čemu poveća svoju težinu i volumen oko 200 puta, otpadne od domaćina na zemlju gdje položi jaja, a nakon toga ugiba. Ličinka parazitira na gušterima, pticama i sitnim sisavcima hraneći se njihovom krvlju i tek poslije posljednjeg presvlačenja napada i velike sisavce. Krpelja kojega pronađete na sebi ili na svom četveronožnom ljubimcu je već pravi veteran.

U porodicu Argasidae spadaju vrste koje parazitiraju uglavnom na pticama, rjeđe napadaju čovjeka i ostale sisavce. Perzijski krpelj, npr., rasprostranjen u Africi, Iranu, Zakavkazju i Kini parazitira gotovo isključivo na peradi i prenosi na živad kokošju spirohetozu. Vrsta Ornithodorus moubata, iz tropske Afrike, prenosi na čovjeka afrički povratni tifus.

Važno je napomenuti da iako krpelji prenose niz bolesti, većinom se radi o blažim oboljenjima.

Krpelju treba relativno dugo vrijeme za prenošenje zaraze (24-36 h) radi toga što se bakterije koje žive u njemu ne razvijaju dok nema dotoka svježe krvi. Kada se to desi, tj. kada parazit počne piti krv, tada se i bakterije počinju razmnažati.

Kritična količina bakterija koja može zaraziti čovjeka nastaje nakon 24-36 sati nakon što se krpelj uhvatio na domaćina. Nema dodatne opasnosti od zaraze ako glava ostane u koži jer je glavni izvor bakterija njegova utroba iz koje ih on pumpa u tijelo.

Glava koja ostane u tijelu se lako može izvaditi steriliziranom iglom. Također, krpelji se ne uhvate za kožu spiralno, već glavu jednostavno gurnu u gornji sloj kože. Rilo krpelja je u obliku harpuna s kojim se uhvate za kožu domaćina.

Pasji krpelj

Ženka krpelja se pričvrsti na psa i kad se dobro smjesti i počne hraniti, mirisom doziva mužjaka. Mužjak je maleni i crni krpelj koji se priljubi uz ženku koja se hrani i oplodi ju. Neko vrijeme nakon oplodnje, mužjak krpelja se otpusti i kreće kroz pseće krzno u potragu za sljedećom partnericom. Ponekad se dogodi da mužjak krpelja ostaje dugo visiti na ženki.

Oplođena ženka pušta hormone rasta i počne se naglo povećavati. Tijekom hranjenja iz krvi uzima samo hranjive sastojke, a ostatak ne izbacuje probavom već ga povraća natrag u domaćina. To izaziva upalne reakcije, pa je na tom mjestu prokrvljenje još veće, što opet pogoduje ženki krpelja koja se hrani krvlju.

Kada vidite krpelja veličine graška (ženku), imajte na umu da je ona popila višestruko veću količinu krvi nego što joj je zapremina mješine.

Mužjak krpelj na ženki krpelju
Mužjak krpelj se penje na ženku krpelja i smiješta simetrično
s obzorom na raspored nogu.

Nakon što završi sa hranjenjem, mješina ženke krpelja je puna hranjivih tvari iz krvi. Ženka se tada otpusti, proizvede par stotina otrovnih jajašaca (ni mravi ih neće) i ugiba.

Za pse smrtonosna babesija (piroplazmoza) se može na vrijeme uočiti: pas postane bezvoljan i slab. Kad se uoči krv u mokraći psa, onda je možda već zadnji čas (kod nekih i prekasno) i najhitnije treba ići kod veterinara da se dobije spasonosna injekcija. Veterinaru ne smijete trčati sa psom nego ga morate voziti ili nositi. Razlog tomu je mogućnost otkazivanja rada srca psa radi nedostatka kisika. Nakon preboljene bolesti, pas 3 tjedna ne bi smio biti izložen većim naporima jer se organizam (krv osobito) treba oporaviti od bolesti.

Babesija je uočena i kod ljudi. Neki ju imaju, a da ni ne znaju. Simptomi bolesti su bol u zglobovima i druge reumatske poteškoće. Ako ste na koži imali neku čudnu alergiju kao ubod insekta, trebali biste na umu imati da je moguće da vas je ujeo krpelj. Ukoliko je ugriz na vrijeme uočen, lako se izliječi. Mnogo je teže je ako se dobije meningitis, a za to postoji cjepivo.

Traženje krpelja

Krpelji se na psima obično mogu naći na prednjem dijelu tijela, zbog toga što na njemu ima najviše mišića, zbog čega je taj dio dobro prokrvljen. Naći ćete ih na glavi, vratu (cijelom), prednjim nogama i sl. Jednostavna tehnika je da stvorite sliku psa u glavi i podijelite ju na dva dijela po vertikali. Krpelji se skupljaju na dijelu sa glavom i prednjim nogama.

Krpelje treba tražiti laganim pokretima cijele površine dlana i prstiju kroz krzno. Ukoliko naiđete na nekoga od njih, osjetiti ćete malu grbicu. Na ovaj način je moguće napipati čak i krpelja koji se još nije uhvatio na domaćina.

Jedno malo upozorenje: nemojte se zabuniti da pomislite kako je pseća bradavica nametnik... Smajlić Bradavice na psima zaista imaju čudan izgled. - Velike su i sakrivene među dlakom.

Krpelj na psu
Krpelj na psu.

Ono na što bi trebali obratiti pažnju prilikom šetnje sa vašim četveronožnim ljubimcem su šape. 90% krpelja na psa dolazi preko nogu, sa trave i niskoga raslinja. Ukoliko tu i tamo pogledate na pseće noge, moguće je da ćete zapaziti crne točke na njima. Te točke često budu krpelji. Jedna "točka" je veličine oko pola kvadratnog centimetra sa lako uočljivim nogama.

Iznenađujuće je koliko su krpelji neprimjetni dok se kreći po čovjeku. Vole se stacionirati oko spolovila, a preporučljivo je pregledati i sve ostale dijelove tijela prilikom tuširanja nakon povratka iz prirode.

Vađenje krpelja

Budući da je krpelju urođeno čvrsto se primiti za domaćina ukoliko ga se pokuša odstraniti, nije preporučljivo dati mu do znanja kako upravo to želite učiniti. To na sreću nije tako teško. - Školjke npr. imaju sličan zaštitni mehanizam. Vjerovatno ste se na moru igrali sa školjkama pričvršćenim za podlogu. Školjka se čvrsto zatvori tek kada zaključi da joj prijeti opasnost (kad je krenete dirati ili osjeti neuobičajeno zibanje vode).

Stupanj tolerancije je karta na koju sa krpeljima valja igrati. Krpelji za razliku od školjki nisu tako osjetljivi jer se nalaze na koži i uglavnom ispod krzna, a to znači da su naviknuti na to da ih nešto stalno cima. Pas legne, valja se po podu, češe i radi ostale stvari koje psi inače rade i to krpelju ne smeta. Tražeći krpelja po krznu vašega ljubimca imitirajte pokrete koje psi (ili mačke, goveda... inače rade).

Nakon što pronađete nametnika u krznu vašega ljubimca, lagano, kao slučajno, onako pseći Smajlić - razmaknite dlaku oko nametnika. Potom jednim brzim pokretom obuhvatite krvopiju sa dva prsta (sa glavninom pritiska kod glave) i povucite ga van.

Krpelj i ravnalo
Veličina hranjenjem deformirane ženke krpelja.

Za skidanje krpelja postoje i specijalna kliješta-pinceta. Njih možete kupiti u trgovini kućnim ljubimcima. Pinceta u obliku kemijske olovke je svinuta tako da zaobiđe tijelo krpelja i uhvati ga odmah uz kožu za glavu. Lagano uvrtanje lijevo-desno je dovoljno da se krpelj otpusti, nakon čega ga lagano povučete van.

Krpelje nikako ne valja gušiti uljem (bez zraka mogu dosta dugo opstati), trovati insekticidima, omamljivati benzinom i alkoholom, pržiti cigaretnim žarom i sl. Možda ste mažući ga alkoholom ili nekim drugim hlapljivim sredstvom postigli to da se krpelj otpusti i da ga bez problema odstranite, no popuštajući zahvat za kožu krpelj se cijeli opusti, a budući da je napet (ponaša se kao balon) - povraća utrobu u domaćina.

Mali krpelj koji se još nije napuhao je nakon vađenja vrlo teško uništiti. Plosnat je i vrlo tvrd.

Eksperiment

Ženku i mužjaka krpelja, koji su glavni akteri ovoga "eksperimenta", pronašao sam u redovitom pregledu krzna svoga psa.

Nakon što sam naša dva gosta otkrio i odstranio, velika hranjenjem deformirana ženka krpelja je bila čvrsto zakvačena na komadu zgrušane krvi koja se bila zaljepila za nešto duge dlake moga psa koji se taman počinjao linjati.

Nakon prebrođenog prvotnog šoka i gađenja, primijetio sam da je na velikog krpelja zakvačen još jedan manji, i to potpuno simetrično. Malo mi se neobičnom učinila ideja što sam ju u prvi mah imao - "Pa nije vrag da jedan drugome siše krv?!". Naravno, o tome nije bilo govora, iako me ne bi pretjerano začudilo niti kada bi takva pojava bila istinita.

Mali krpelj se na velikog uhvatio s donje strane, glava prema glavi i nogu među nogama, ostavši u toj pozi veći dio vremena (5-10 min) koje je bilo potrebno da bi ih prenio do kuće. (To sam učinio sa poprilično kiselim izrazom na licu.) Prenosio sam ih držeći ih za kraj čuperka dlake na kojem je ženka krpelja visila, dok se mužijak držao za nju. Interesantno je da je ženki trebalo gotovo 30 min da se otpusti sa dlake, i to tek kada je postalo očito da se više ne nalazi na domaćinu (promjena temperature i sl.).

Cijeli eksperiment i fotografiranje sam obavio na svome stolu prekrivenom papirom za printanje. (Zahvalite svevišnjemu što tada niste bili u mojoj koži, teško je povjerovati koliku tjeskobu čak i promatranje krpelja može izazvati. Nametnik ima osam nogu i ako je gladan, tj. nije natankan tuđom krvlju, spretnost njegova kretanja je zastrašujuća.)

Mužjak krpelj na ženki krpelju u transportnoj poziciji
Mužjak krpelj na ženki krpelju u poziciji u kojoj je kontakt između
dva nametnika najbolji - za transport, a moguće i za parenje.

Čini se da se dvjema prednjim člankovitim nogama krpelj koristi da bi se prihvatio za podlogu kojom se ima kretati, a da mu ostalih šest služi kao pripomoć tijekom takvih zadataka. Prednje noge su kao nekakve kuke za kretanje iako su i ostale jednako šiljaste. Čini se da su uz rilo prednje dvije noge najvažnije za snažan hvat koji krpelj može ostvariti na domaćinu.

Krpelji se nevjerovatno spretno kreću. Malene šiljate člankovite noge mužjaka krpelja su mu omogućile da se po potpuno glatkoj stijenci staklene tegle popne na njen vrh i tamo se uspješno drži četiri - pet cimova koje sam morao učiniti da bi dotični spao dolje.

Probajte usporediti veličinu krpelja i veličinu čovjeka. Potom usporedite brzine kretanja i snagu hvata. Ono što krpelj izvede relativno prema ljudima je kao da se netko težak 75 kg i visok 180 cm uspješno popne sa unutarnje strane do vrha staklene polulopte visoke 100 metara i onda se tamo ležerno šeta i drži tako snažno da ga potres od 7 stupnjeva po Richterovoj ljestvici ne može stresti dolje. Svaka noga krpelja ima šest članaka i korijen što donekle objašnjava veliku pokretljivost ovog nametnika.

Sa ženkom krpelja je drugačija situacija. Osam malenih nogu kao da je provizorno zakačeno na preveliku mješinu bolesne smeđe boje. Ipak, trbuhom na dolje, sita ženka je prilično agilna, iako neusporedivo manje negoli prije nego što se deformira sišući krv.

Sita ženka je u stanju na malo hrapavijoj podlozi okrenuti se sa leđa na trbuh, tako da se podboči sa dvije prednje noge i pomoću njih se uspravi. Glava je malena i skoro nezamjetna na mješini, dok je u "gladne" ženke kompaktno integrirana u ostatak tijela. Naslutiti gdje se nalazi moguće je tek iz rasporeda nogu.

Primijetio sam neki bijeli pipak na par malih krpelja koje sam od psa odvojio taman nakon što su se zakvačili. To "nešto" viri 1/4 milimetra iz usnog aparata krpelja i sastoji se od nazubljenog rilca (kao harpun) i dvije sisaljke za krv.

Krpelj se kreće po staklenom zidu tegle
Na ovoj slici mužjak krpelja se normalno kreće po glatkom zidu staklene tegle.

Krpelj nema fragmentirano tijelo, može se reći da je donekle cjelovit. Zapravo, fragmentacija tijela mu nikako ne bi išla u korist. Kada se krpelj napije krvi, cijeli se deformira a tako ga je teže odstraniti. To uključuje i sustav za pokretanje, tj. noge koje se razmaknu za gotovo 6 - 8 milimetara od svoje osnovne pozicije na nepromijenjenoj jedinki.

Kod krpelja se ne može govoriti o glavi u pravom smislu riječi, već prije o usnom aparatu koji je izraslina na ostatku tijela. Jednostavne oči krpelja su smještene na njegovim leđima. Upitno je koliko krpelj dobro vidi, i da li su oči i u kojoj mjeri funkcionalne, jer su se u nekih vrsta potpuno izgubile. Vjerovatno postoje neka druga osjetila za pronalazak domaćina. Po svoj prilici je njuh krpelja dobro razvijen.

Promatrani primjerak ženke krpelja je na mješini imao ukupno tri nekakva otvora o kojima nisam pronašao spomena u literaturi.

Iako krpelji nisu neke "normalne" bube, kao recimo, ose, bumbari ili leptiri, na mješini se daju primijetiti tamne točkice za koje vjerujem da su dijelovi respiratornog sustava.

Ono što me je posebno šokiralo je to da su krpelji timski radnici. Bio sam praktički potpuno siguran da je neko takvo biće samotnjak i da je parenje jedan proces koji se dogodi i da nakon toga svaki krpelj ide dalje svojim putem. To očigledno nije bio slučaj.

Prvi put kada sam uočio suradnju između dva parazita je bio kada sam ih nosio kući. Mužjak se cijelo vrijeme držao za ženku. Raspored nogu na ženki krpelja je upravo takav da između njih mogu doći noge mužjaka. Kada veliki krpelj naraste, ima par udubina u svom tijelu kojima je namjena, kako sam kasnije primjetio, to da kada se veliki krpelj prevrne na leđa mali uđe ispod koristeći tu udubinu i ispravi ga na trbuh, tako da se opet može samostalno kretati. To opet ne znači da je "sita" ženka krpelja nesposobna, kada je na leđima, prednje noge savije i podvuče obratno ispod sebe i okrene se.

Maleni mužjak krpelja okreće veliku ženku na trbuh
Maleni mužjak krpelja pomaže velikoj ženki okrećući je na trbuh.

Krpelji po svoj prilici aktivno komuniciraju međusobno. Krpelja okrenutog na leđa promatrao sam relativno dugo vrijeme. Mužjak je pomagao ženki da se okrene, no kako je dno staklenke relativno klizavo, to je bilo teško izvedivo i dugo je trajalo. U par navrata mužjak se okrenuo i otišao dalje, no ubrzo se vratio nazad. Taj proces se ponovio više puta. Podrobnijim istraživanjima bi se najvjerovatnije mogao utvrditi nekakav feromonski vokabular kojime krpelji raspolažu.

Krpelji su vrlo robusno građeni, oklop im je izuzetno tvrd. Ženku koja se nije deformirala hranjenjem, ili mužjaka krpelja, vrlo je teško uništiti. U stanju su bez posljedica izdržati ogroman pritisak i otpuzati dalje.

Čuvajte se krpelja (krpelji i ljudi)

U ovom članku je naglasak bio na psećim problemima sa krpeljima. Jedini razlog tomu je bio to što krpelje vrlo često sretnem u dlaci moga psa. Krpelji na jednak način napadaju ljude, pse, mačke, i ostale više sisavce, tako da su i postupci odstranjivanja i svega drugoga jedanki među vrstama.

Kod ljudi, krpelji se načešće zadržavaju na područjima gdje je kože vlažnija i mekša, kao što je na primjer: koža trbuha, prepona, pazuha i iza uha.

Čuvajte se krpelja. Ubodom krpelja možete dobiti velik broj bolesti. Iako većina tih bolesti nije vrlo opasna, neke to mogu biti. U krpeljima često žive jednostanični organizmi koji slinom mogu preći na domaćina. Najopasnije bolesti koje krpelj može prenijeti na čovjeka su lyme borelioza i virusni krpeljni meningoencefalitis. Ako se dogodi da nađete krpelja na sebi, hrabro ga odstranite kako iznad piše, bez straha i panike. Nemojte dati krpelju do znanja što želite. Nakon vađenja krpelja, stavite ga u posudu, dobro je zatvorite i otiđite do doktora (tamo im dajte posudu sa krpeljom).

Najbolji lijek protiv krpelja je oprez. Po povratku iz prirode pregledajte sebe i/ili vašeg ljubimca da se slučajno nije uhvatio neki nametnik.

Isto tako, postoji cijeli niz pripravaka za odbijanje krpelja i ostalih nametnika. O tome se raspitajte u najbližoj ljekarni ili veterinarskoj amublanti.

Neki vanjski linkovi koji bi vam mogli biti od koristi:

Iskreno se nadam da će vam ovaj članak pomoći u sigurnijem uživanju u prirodi. Ako imate kakav kometar ili opasku, slobodno me kontaktirajte! Smajlić Sretno.

Nešto od materijala u ovom članku su preuzeti iz odgovora sa news grupe hr.rec.bicikli od autora: Grga Frangeš (srodnici pauka), "Oldtimer" (o krpeljima općenito) i "Wanguard" (informacije o zaštitnim sredstvima).

Htio bih se zahvaliti i Borni Kišpatiću (parazitiranje krpelja na ljudima), Borisu Gnjipu (članak o krpeljima iz "Glasa Istre") i Tiboru Keseru (period infektivnosti krpelja).

Povratak na vrh stranice.

Kompletna lista tekstova Vrh stranice

Kronološki poredana lista članaka, vodiča, priča, pjesama...


© Borislav Dopudja 1997. - 2007. i autori | Pravne napomene | AA+ | XHTML | CSS