LOKACIJA: http://www.borislavdopudja.net/hr/tekstovi/p-bone/// Početna stranica / Tekstovi / > Cannondale P-bone

Cannondale P-bone, recenzija i modifikacija - 2004.

Dorađeno 2006.

Članak je spreman za ispis.

Radi se o krutoj i iznimnoj vilici.

Kupio sam ju jer mi se ukazala dobra prilika, a tada nisam imao sredstava za suspenzijsku vilicu. Istina, ima tu jedna stvar koji bike sa suspenzijom nema – a to je osjećaj. Zaista je izuzetan. Pomalo nezgodan, no... Adrenalin lupa kao blesav, sve dok ne lupiš sa bicikla, a to se zna vrlo često dogoditi sa Pi-kosti.

Izrađena je od aluminijskih cjevčuga kakvih se ne bi posramila niti kakva rama. Steerer je od čelika, a sve skupa je teško svega 800 grama. Iznimno malo za nešto što podnosi Nuclear™ Blast®.

Ruka koja drži Cannondale P-bone
Izgled Cannondale P-Bone vilice kad sam je nabavio, poslije je pocrnila. Smajlić

Velika mana ove vilice je to što nema nosač diska. Na slici niže možete vidjeti jedan od mojih izuma, tj. ideja kako bi se dalo napraviti nosač s kojime bi bilo moguće sigurno kočiti (tako da se štogod ne raspadne). To nisam nikada realizirao, jer sam tada, kad sam izradio dotični crtež, pao tako jako da mi je to bila prekretnica za kupnju vilice. Zaista sam jako pao. Nisam mogao hodati, a za uspomenu su mi ostala 3 poprilično velika ožiljka. Nije ništa puklo, no to je definitivno bila prekretnica.

Crtež na papiru
Prvi crtež adaptera za disk kočnicu.
Crtež na papiru
Crtež adaptera.
Crtež na papiru
Crtež kako bi trebao izgledati i stajati adapter na vilici u odnosu na nabu i disk rotor.

Da se razumijemo - tvrda vilica je divna stvar, omoguce postizanje jako velike brzine, ali kada ju se koristi na nezgodan način, nema popravnog ispita. Ne upija ništa, ne oprašta greške. Rigidna je do kraja. Cijevi su gotovo potpuno okomite na zemlju, a to je rigdno da boli. Doslovno. A tek ramena... Ajme.

Osjećaj u vožnji je izuzetan, no to dolazi uglavnom radi osjećaja sigurnosti u to da će se letjeti ako se naleti na neku rupu. I to ne preko kukavičjeg gnijezda, već u njega, na drvetu. Koristio sam ju nekoliko puta na Sljemenu i par puta sam pošteno nastradao. Fora je na spustu, ali kad dođe rupa - ajme. Mislim da sam gore skupio jedno 10-20 padova. Kad sam niz neku kosinu išao 40-50 km/h, pogodio sam rupčagu i preletio 10 metara teatralnim, filmskim letom, zapetljan u bicikl čiji mi se pogon zabio u list lijeve noge, te sletio u provaliju. To baš i nije bio ugodan osjećaj. Smajlić (Inače, nešto kasnije sam gledao kako se izvjesna individua sa Stinkijem opetovano baca niz slet od 5 m. Ljudi moji, i za gledanje toga treba imati hrabrosti.)

Osjećajni zaključak: sve može biti potpuno uredu, no - u kontroliranim uvjetima (grad, pomno pregledani spustovi...) + idealna tehnika. Sve ostalo je previše opasno.

Inače, da ne bi pokvario geometriju bicikla, izradio sam adapter za vilicu koji je ramu podizao na odgovarajuću visinu (taj adapter je teži od same vilice jer je izrađen od tenkovske osovine).

Vilica je mi je ostala doma, iako sam ju htio prodati. Nije se dala od mene... Smajlić Kako je adapter od čelika, zaglavio je na vilici pa sam to ostavio skupa za slučaj da mi opet zatreba. Smajlić (Dodatak 2006. - na kraju je vilica otišla sljedećem sretnom vlasniku koji ju još uvijek koristi.)

S tom vilicom sam na Cannondale CAAD3 okviru vozio One of a Kind unikatni bicikl koji nikad nitko prije nije načinio. I mogu vam reći da je osjećaj stvarno dobar. Smajlić Čak su mi micali postove sa mtbr.com – napišem revju i setup bajka, pa me korisnici prijave "jer takvo nešto ne postoji" ... Smajlić

Cannondale P-bone provremeno postavljen na CAAD-3 Cannondale okvir
Plan izrade adaptera za podizanje dosjeda vilice.

Adapter za kočenje je zamišljen kao cijev odgovarajućeg promjera kao i okrugla noga P-Bona i debljine 2-3mm tako da ne smeta rotoru. Na šlif se zavari komad metala s rupom koja odgovara čeljusti disk kočnice, a isti se za vilicu stisne pomoću dva šarafa kroz napravljeni navoj na stijenjci šlifa, i to sa vanjske strane. Sve bi trebalo biti vrlo rigidno, tako da ni sa rotorom 203 ne bi smjelo biti problema. Ideja je tu, na vama je ostalo. Radi se o tome da su tokarski strojevi ograničenih mogućnosti, sa time da se niti tokarima ne da gnjaviti previše sa time. Izrada nekakvog sličnog adaptera bi vas koštala nekih 200-300 kn. Vodite računa da pri eventualnoj izradi morate dobro znati što želite dobiti i visiti majstoru iznad glave, inače će pogriješiti. – Ovo je 100%. Moj tokar je napravio dobar adapter za vilicu, no to je bio drugi u nizu jer kod prvoga nisam bio sa njime i pogrešno je okrenuo prsten headseta koji sjeda na krunu vilice. Doduše, pasalo je jedno u drugo i to izvrsno, ali... Smajlić na kraju smo adapter no.1 koristili za nabijanje adaptera no. 2 Smajlić

Ovdje crtani adapter za disk bi vrijedio samo kod potpuno okrugle noge vilice, bilo što u šiljak ili parabolično ne može proći. Na čelične vilice se može kvalitetno navariti adapter, sa time da biste trebali voditi računa o velikoj sili koju će disk kočnica raditi.

Montiran Cannondale P-bone
Vilica sa adapterom za visinu na biciklu.

Adapter dizajniran za ovu vilicu se može postaviti na bilo koju drugu tvrdu ili suspenzijsku vilicu kao distancer za postizanje željene visine, ono što treba varirati je dužina tijela adaptera. Iz iskustva bih preporučio redesign, meni nije trebalo pa nisam razvijao ideju – trodijelni sastav koji tijesno sjeda jedan na drugi – ušteda na težini bi trebala biti barem od 50 do 70% od ukupne mase. Umetne dijelove (gornji i donji) izraditi od čelika, a samo meso od aluminija. Može i sve jednodijelno od čelika, sa šupljinama, no to bi prilišno gadno izgledalo.

P.S. E, da, Pi-kost je definitivno bullet proof. Nisam čuo da je itko ikada uspio jednu potrgati.

Dodatak 2006. - ima još jedna stvar o kojoj bi trebali pomisliti prije zafrkavanja sa nečim ovakvim; ukupna svota novca i vremena koju ćete utrošiti na izradu projekta će biti bitno veća negoli da pričekate malo te kvalitetno rješenje kupite već gotovo.

Povratak na vrh stranice.

Kompletna lista tekstova Vrh stranice

Kronološki poredana lista članaka, vodiča, priča, pjesama...


© Borislav Dopudja 1997. - 2007. i autori | Pravne napomene | AA+ | XHTML | CSS