Nacionalni park Paklenica, članak - 2006.
Članak je spreman za ispis.
Prvog dana svog posjeta Paklenici upoznao sam malenu i simpatičnu Francuskinju koja putuje po svijetu i hoda planinama. Zove se Jihanne. Ona je rekla nešto o čemu sam razmišljao narednih dana dok sam bazao po Pakleničkim obroncima Velebita: "Paklenica je neobična, razlikuje se od drugih nacionalnih parkova. Ona je tu baš za ljude od prirode, kao da nije za turiste."
Bez obzira jeste li čitali o Paklenici ili ne, sumnjam da biste mogli ostati ravnodušni. Pri prvom prilasku parku, kada ispred vas izroni stijenje kanjona i kada u tišini netaknute prirode čujete vrevu života i šum drveća, osjetite mir. Miris borove šume i mediteranskog bilja raspiruje maštu dok zalazite u fantastičan krajolik. Navečer, nakon što ljudi odu, nije neobično vidjeti prave stanovnike parka kako izranjaju niotkuda. Svi se oni klone čovjeka, no preko noći Paklenica je opet njihova.
Tri lica Paklenice (prvo lice)
Postoje tri lica Paklenice. - Jedno je mirno i ugodno. Prilaz kanjonu Paklenice je jednostavan. Automobilom možete ući u sam park, a cesta vas vodi sve do prvih stijena. Parking nije problem. Ljubazno osoblje parka će vas uputiti gdje možete parkirati, tako da će se mjesta uvijek naći. Za pješake je uređen prijevoz autobusom koji cjelodnevno vozi na toj turi od nekoliko kilometara, a do parka se možete zaputiti i pješke ili na biciklu.
Neke staze u Paklenici su posebno lijepo uređene i označene. Radi se o putovima prilagođenima baš za turističke posjete, kao što je vidikovac sa teleskopom iznad ulaza u park. Kroz kanjon pa sve do planinarskog doma u sredini nacionalnog parka vodi vjerojatno najljepša planinska staza u Hrvatskoj. To je put koji su stoljećima stvarali stari žitelji Paklenice. Širok je, lijepo ugažen i posjetitelju omogućava bez mnogo muke uživati u čudima prirode koja ga okružuju. Uzduž puta se na nekoliko mjesta nalaze vrela pitke izvorske vode, tako da sve do doma u Paklenici ne morate nositi nikakvu tekućinu sa sobom. Put većim dijelom prolazi pokraj rijeke Velike Paklenice po kojoj je i kanjon kojim teče dobio ime. Radi se o čarobnom iskustvu. Dok na ljetnoj vrućini hodate stazom ispod krošnji drveća, pokraj vas teče rijeka prekrasne bistre i pitke vode. No jedno mjesto nadmašuje druga: uz put, blizu jednog od mlinova za žito koji su karakteristični za Paklenicu, postoji maleno riječno jezero. Dovoljno je duboko da se sa stijena s kojih teče malen slap sigurno skoči u njega. Doživljaj je nevjerojatan. U sredini planinskog nacionalnog parka možete se osvježiti u jezercu najčišće i najbistrije vode koju možete zamisliti. Velika Paklenica će vas svojim tokom pratiti sve do planinarskog doma.
U domu tijekom cijele godine živi domar koji se za njega brine. U Paklenici nije dopušteno prometovati vozilima, tako da su jedina prijevozna sredstva mazge, magarci i konji. Planinarski dom u Paklenici je izgrađen iznad starog mlina. Vrlo je lijepo uređen, a ispred njega se nalazi više stolova zaklonjenih bujnim krošnjama. U domu možete prespavati, a svaki dan se služi ručak, kava i razni sokovi. Pitke vode ima u izobilju.
Drugo lice Paklenice (planinarski raj)
Jedna od turističkih atrakcija Paklenice je špilja Manita peć. To je veličanstveno zdanje majke prirode u utrobi brda, na nadmorskoj visini od 570 metara. Uspon do peći je naporan i dug - nalazi se na sunčanoj strani planine, no ono što vas dočeka kada jednom uđete u nju isplati sve muke. Peć je osvijetljena i uređena, a stalaktitne i stalagmitne katedrale se iz kamena izdižu svuda oko vas.
Nacionalni park Paklenica se prostire na 96 kvadratnih kilometara u zaleđu Zadra i nekada je bio naseljeno područje. Planinareći Paklenicom, naći ćete na ruševne ostatke djela ruku davnih stanovnika ovog područja. Temelji davnih pastirskih kuća, kamene međe na zemlji, bunari... Baba i dida Ramići, oboje preko 80 godina starosti su posljednji stanovnici ovoga kraja. Cijeli su život proveli u kamenoj kući u njedrima Velebita. Oni pozovu planinara namjernika u goste, porazgovaraju sa njime i požele mu sretan put.
Neobična primjedba mlade Francuskinje s početka ovog teksta počinje poprimati značenje tek kada se zaputite planinarskim stazama. Staze Paklenice se mogu podijeliti na tri vrste: turističke, planinarske i one za koje zna samo iskusan planinar. Turističkih je relativno malo u usporedbi sa drugima, no najviše su posjećene i najmanje naporne za hodanje. Planinarskim stazama su protkana sva brda i uzvisine, a osim njih postoje i putovi ostali iza pastira, pčelara i ljudi koji poznaju Velebit.
Koliko mi je god Paklenica bila lijepa dok sam se kretao utabanom stazom, toliko je ljepša postala kada sam skrenuo sa nje. Na kosinama planine prostiru se vidici koji vas ostave bez daha. Često sam imao dojam da se krećem davno zaboravljenim svijetom iza kojega su ostali samo divovski monumenti zakopani u prirodi. U takvim trenucima, izmoren i iscrpljen, osjećao sam posvemašnji mir i užitak što jesam.
Maskota planinarskog doma je simpatična kujica koju zovu Mala i koja ovdje živi zajedno sa ljudima. Proveo sam neko vrijeme u domu uživajući u prirodi i žuborenju rijeke. Zabavljala me igra petoro psića, dok je njihova mama Mala pazila na njih. Kada na takvim izdvojenim mjestima promatrate neobičnu simbiozu čovjeka i psa i općenito psa kao biće, teško ga je ne zavoljeti.
Divna Paklenica (Treće lice)
Kada se penjem uza stijenu, polako ili brzo, ili ju samo gledam prije nego li ću se penjati, kao da postajem stijena. Tada, kao pokretni dio kamena, kreneš gore i stopiš se sa užitkom na vrhu smjera.
Paklenica je poznata po penjanju, pa je tako i penjača mnogo. Dolaze iz cijeloga svijeta sa svojom užadi i opremom i penju se po kamenu. Čuo sam dosta komentara običnih turista koji penjače nazivaju luđacima. Tko zna, oni to možda i jesu, no ako sa njima sjednete, naći ćete nasmijane i otvorene ljude živoga i toplog duha.
Kada se uspnete na vrh Velebita, to je kao da ste stupili na drugi svijet. Tu nema traga čovjeku, a milijuni kukaca zuje zlatnim poljima prekrivenim planinskim cvijećem. Imao sam dojam da sam došao u kakav akvarel, a ne da sam na Velebitu. Jednostavno sve kao da je podređeno ljepoti i užitku gledanja.
Gore, u planini, vrijeme je neumoljivo, divlja priroda je oko vas. Tu niste pozvani, a kada sunce lagano krene na zapad, trebate krenuti i vi. Treće lice Paklenice je užas kada vidite koliko ste sitni i beznačajni kada vas okruži velika, moćna i neumoljiva priroda.
Izgubio sam se. Grozan strah mi se uvukao u kosti kada se polako, kao da kuca, javila spoznaja da je ovo divljina i da tu ne pripadam. Sreo sam divljeg jelena prelazeći jednu visoravan. Ne znam tko se bojao više. Životinja me gledala unezvjerenim očima i protutnjala je pokraj mene.
Kada se sunce stane spuštati, sve je okupano u zlatu. Polja, obzor i stijene i baš sve što me okružuje izgleda potpuno nestvarno, no zlatna polja djeluju tjeskobno na jednoga.
U planinarski dom sam se spustio usred noći Velebita, premoren i miran. Strah koji sam iskusio u živoj šumi i u oštrim crnim sjenama svjetiljke koje se pojave na putu i jurnu prema meni sa vremenom je nestao. Onda sam počeo cijeniti mir, tišinu i prirodu koja me okružuje. Niti se ona nije više bojala mene. Postao sam njezin dio, Velebit me pustio ići.
Planinski dio staze kojom sam se vratio je većim dijelom strm odron, tu i tamo označen planinarskom markacijom. U jednoj pauzi, da bih došao do daha, jer gore je visoko i diše se i umara brzo, legao sam na stijenu i promatrao nebo. To nebo… Cijelo je bilo posuto svjetlucavim mnoštvom i bilo je duboko, a naša mliječna staza je bila jasna i svijetla kao svilen prekrivač. Između svjetala zvijezda i onih naših otoka i gradova, koja izranjaju iz tmine osjećao sam se kao da lebdim u prostoru.
Zahvale
Moja Paklenička odiseja ne bi bila moguća bez ljudi iz Iglu Športa - www.iglusport.hr koji su me potpomogli opremom i dobrim savjetom. Veliko hvala zaljubljenicima u prirodu koji rade u upravi nacionalnog parka i u samom parku Paklenica (www.paklenica.hr) i mojim prijateljima koji su boravak tamo učinili užitkom. Panorama Velebita iz ovoga članka je napravljena pomoću programa PTgui - www.ptgui.com. Thank you Joost!
Veselo društvance penjača
Hvala i mojoj sestri Ivani za lekturu i konstruktivne kritike!
Fotografije:
Sve fotografije u ovom članku su slikane sa Olympus E-500 digitalnim SLR aparatom i Zuiko Digital objektivima 14-45mm i 40-150mm. Podatci o ekspoziciji, otvoru blende i sl. se nalaze u EXIFu svake JPG datoteke.
Neke od fotografija koje sam napravio u Nacionalnom parku Paklenica su uvrštene u članak, a neki izbor drugih možete pogledati u foto galeriji ispod. Ako želite objaviti neku od ovih fotografija, kontaktirajte me.
Panorama Velebita Povratak na fotografiju
Ova panorama Velebita je jedna posebna fotografija. Spojena je iz šest fotografija u jednu sa PTgui programom za izradu panorama. Original je jedna ogromna slika, oko 100Mb teška. Panorama je za web skraćena, no uvećan prikaz fotografije je u pravom omjeru. Od svega što sam uslikao na Velebitu, ova panorama najvjernije prikazuje kako gore zaista jest.
Paklenička magistrala Povratak na fotografiju
Planinarska cesta - "Paklenička magistrala" prolazi kroz cijelu Paklenicu, pa sve do planinarskog doma. Široka je, lijepo uređena i nije naporna. Do planinarskog doma prosječnom posjetitelju treba oko dva i pol sata hoda. Taj put je zaista fantastičan. Jedini teži dio ove staze je na njenom početku u kanjonu, kada imate za preći nekakvih dvjestotinjak metara visinske razlike.
Dječak i pas Povratak na fotografiju
Ama baš svi koji su posjetili planinarski dom su se stali poigrati sa psićima. To su zaigrane bucmaste i dlakave lopte i prave male spavalice. Cijeli dom je jedno čarobno mjesto, pogotovo navečer i ujutro, tako da ako budete imali priliku - ostanite u domu na jednu noć.
Manita peć Povratak na fotografiju
Manita peć, špilja u Paklenici je fantastičan prizor. Kako sam bio fotografirao sve to, imao sam priliku ostati nekih desetak minuta u Peći. Unutra je zaista lijepo.
Baba i dida Ramići Povratak na fotografiju
Kada hodate po obroncima Velebita baš i ne očekujete da ćete zateći nekoga gore, a još manje nekoga tko tu zapravo živi. Baba i dida redovito pozovu planinare u goste i sa njima porazgovarati je pravi užitak.
Pogled kroz krošnje Povratak na fotografiju
Cijela Paklenica je praznik za oči. Ovakvih prizora ima mnogo, a neki su jednostavno fantastični.
Mala i njeni psići Povratak na fotografiju
Mala je jedno divno pseto. Mila je i draga i voli ljude oko sebe. Kada sam se vratio u dom i legao na klupu da se odmorim, ona je legla pored nje i čuvala me.
Penjač na stijeni Povratak na fotografiju
- sraz -
Velebitska visoravan Povratak na fotografiju
Visoravni Velebita su najljepši krajolik koji sam u životu vidio. One jednostavno ostave bez daha. Kada sam napravio ovu fotografiju, već sat vremena sam tražio planinarske markacije. Dosta sam razmišljao narednih dana o svemu tome, no nisam siguran da bih htio išta izmijeniti. Slučaj me doveo u nezavidnu situaciju, no svojim očima sam gledao nevjerojatne prizore. Iako se kaže da slike uglavi blijede u usporedbi sa zabilježenim trenutkom, ovdje to nije slučaj.
Zalazak sunca na vrhu Velebita Povratak na fotografiju
Ovo je posljednja fotografija sa Velebita što sam ju načinio. Slikana je sa 1757 mnv, sa Vaganskog vrha, u 9:31 sati - točno kada sunce zalazi. Kada nastupi noć, Velebitom počnu puhati hladni vjetrovi i sve se promijeni. Velebit nipošto nije plaha i mirna planina, već je preko dana gorostas koji spava. Po noći se budi i sve oživi. Dojam je kao da se priroda oko vas počne micati i mijenjati. Dok sam ležao na tom jednom kamenu, na kosini između zvijezda neba i naših gradova, imao sam priliku napraviti još jednu fotografiju - onu dubokog neba o kojemu sam govorio. Ali nisam. Tu sliku sam ostavio baš za sebe.
Foto galerija
Kako su mi zapravo sve fotografije sa moga posjeta nacionalnom parku prirasle srcu, bilo bi mi krivo da ostanu u digitalnom mraku. Neke posebno mi drage su tu. Ako imate neko pitanje - slobodno me kontaktirajte. 
Povratak na vrh stranice.
Kompletna lista tekstova Vrh stranice
Kronološki poredana lista članaka, vodiča, priča, pjesama...
- Opće dobro - članak, 2007.
- Duboko plavo nebo - članak, 2006.
- Nacionalni park Paklenica - članak, 2006.
- CSS preload - vodič, 2006.
- Prevariti Google - članak, 2006.
- Dubravko Mataković - intervju, 2006.
- Nebeski divovi - baloni na topli zrak - članak, 2006.
- Stipe Božić - intervju, 2005.
- Tillmann Waldthaler - intervju, 2005.
- Cannondale P-bone - recenzija i modifikacija, 2004.
- FSA Orbit Extreme Pro headset - recenzija, 2004.
- Adapter za vilice bicikla - članak, 2004.
- Bumbari - članak, 2004.
- Krpelji - članak i eksperiment, 2003.
- Rastavljanje Shimano XT ručica mjenjača - članak, 2003.
- Smajli :-) - članak, 2003.
- 235 - priča, 1997.